Shoutbox
22.9.2017. 4:21 :: Pengobatan Kista Ginjal
good morning :) ... regards to know everything
22.9.2017. 4:25 :: Sablon Kaos Pondok Cina
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 4:27 :: Cara Mengolah Jamur Kancing
Terima Kasih
22.9.2017. 4:30 :: Sablon Kaos Tangerang
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 4:33 :: Sablon Kaos Cipondoh
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 4:48 :: Sablon Kaos Manis Jaya
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 4:53 :: Sablon Kaos Cakung
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 5:14 :: Tangga Yang Baik Menurut Feng Shui
Terima Kasih
22.9.2017. 5:59 :: Catokan Rambut Philips Harga
Terima Kasih
22.9.2017. 6:37 :: Sablon Kaos Mulyaharja
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 6:42 :: Ikan Asap Bumbu Iris
Terima Kasih
22.9.2017. 7:00 :: Sablon Polyflex Samarinda
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 7:26 :: Cara Pesan Uber Motor
Terima Kasih
22.9.2017. 7:43 :: Sablon Polyflex
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 7:48 :: Panel Listrik 1 Phasa
Box Panel Listrik | Box Panel Listrik 2 Pintu | Box Panel Listrik 3 Phase | Box Panel Listrik 30x40 | Box Panel Listrik Besar | Box Panel Listrik Hager | Box Panel Listrik Harga | Box Panel Listrik Indoor | Box Panel Listrik Jual | Box Panel Listrik
22.9.2017. 8:07 :: Kursus Sablon Kaos Di Bekasi
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 8:08 :: Sablon Kaos Karang Tengah
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 8:18 :: Sablon Kaos Pasir Jaya
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 8:42 :: Sablon Kaos Paninggilan Utara
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 8:48 :: Sablon Kaos Jakarta Timur
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 8:55 :: Sablon Polyflex Tangerang
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 11:29 :: Sablon Polyflex
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 11:52 :: Sablon Kaos Neglasari
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 12:23 :: Sablon Kaos Bakti Jaya
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 12:42 :: Sablon Kaos Sindangbarang
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 13:09 :: Sablon Kaos Gunungbatu
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 13:39 :: Sablon Kaos Paninggilan Utara
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 13:46 :: Sablon Kaos Matraman
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 14:36 :: Sablon Kaos Gambir
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
22.9.2017. 15:07 :: Sablon Polyflex Surabaya
Kaos Polos Bekasi | Kaos Polos Bogor | Kaos Polos Depok | Kaos Polos Murah Jakarta | Kaos Polos Tangerang | Baju Polos | Sablon Kaos Bogor | Sablon Kaos Depok | Sablon Kaos Murah Jakarta | Sablon Kaos Tangerang | Sablon Polyflex | Bahan Polyflex | Sa
Blog
nedjelja, srpanj 24, 2011
Naslov: Noksaek uija (Green Chair)

Godina: 2005.

Redatelj: Chul-soo Park

Žanr: Drama

Nagrade: 1 nominacija

Uloge: Jung Suh, Ji-ho Shim, Yun-hong Oh, Jeon-han Kim, Wook-hyeon Seon

Jezik: korejski

Trajanje: 98 min

 



 

Film Green chair je jedan od mojih najdražih filmova kao i ostali filmovi koje ćete ovdje naći. Zašto? Kada su u pitanju filmovi koji donose puno erotskih scena onda želite i da te scene budu jako dobro snimljene inače vam film neće imati apsolutno nikakvog smisla. Korejci su na ovom polju, čini se, jako dobri.

Mun-hee (Jung Suh) ima 32 godine, a Hyeon (Ji-ho Shim) 19. Po korejskim zakonima Hyeon je još maloljetan. Zbog seksa sa maloljetnom osobom Mun-hee je u zatvoru, a film započinje njezinim izlaskom na slobodu. Sve o čemu je Mun-hee razmišljala u zavoru je seks sa Hyeon-om i prvih 40min filma nam to i pokazuje. Seks, jelo, spavanje, seks, jelo, spavanje. Osjeti li se neka razlika u godinama između Mun-hee i Hyeon-a? Ne. Samo nekoliko puta tokom filma Mun-hee kao da shvaća da je starija i kao da je ljubomorna na postojeću mogućnost da ju mlada osoba ostavi kada se zasiti seksa. Međutim, shvaćamo da se ovdje ne radi samo o seksu, iako je film gotovo polovicu svog vremena upravo time zauzet.

Mun-hee i Hyeon sele se zajedno kod njezine prijateljice. Ponekad se čini da bi ovdje moglo doći do razvoja ljubavnog trokuta, ali ostaje na tome da vam se samo čini. Sasvim prirodno je da je Su-jin (Yun-hong Oh) gledajući i slušajući ljubavne uzdahe svoje prijateljice i mlađahnog Hyeona, zamišljala erotske scene u kojima je upravo ona Hyeon-ova partnerica. Možda vas ovime redatelj želi nagovoriti da posumnjate u čistoću i jakost veze između Hyeon-a i Mun-hee i gotovo da vam je drago kada shvatite da sve ostaje samo na maštarijama pomalo usamljene Su-jin.

Finale filma je zapravo Hyeon-ov 20.-i rođendan, a ovdje se pojavlju i Hyeon-ovi roditelji, Mun-hee-in bivši muž, djevojka koja je zaljubljena u Hyeon-a, pa čak i policajac koji je uhitio Mun-hee zbog seksa sa maloljetnikom. Da li će vam kraj dati ono što se htjeli ili ne?

Dala bih ovome filmu visoku ocjenu zbog izvrsne glume i izvrsne teme. Svatko se na svoj način ovdje „bori“ sa svojim godinama i više nego zanimljivo, a u nekim situacijama i smiješno. Jedina zamjerka, iako to ne bih nazvala zamjerkom, je ta što je možda Hyeon mogao biti i mlađi, pronašla sam i kritike koje bi se složile sa mnom. Međutim, ne mogu to nazvati zamjerkom jer svaka zemlja ima svoje zakone, u Koreji se 18-ogodišnja, 19-ogodišnja osoba ne smatra odraslom. Kod nas, a i u drugim zemljama, za osobu ovih godina slobodno se može reći da je sposobna donijeti samostalne odluke.

Green Chair i nije provokativan koliko vam se možda čini, samo naprijed!

Drugi film ovog istog redatelja koji bi preporučila je 301/302.

Ocjena: 8/10

miyuki @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, siječanj 8, 2011
Naslov: Fish story

Godina: 2009.

Redatelj: Yoshihiro Nakamura

Žanr: Komedija

Nagrade: 1 nominacija

Uloge: Nao Omori, Kora Kengo, Mirai Moriyama, Atsushi Ito, Mikako Tabe, Gaku Hamada, Yoshihiro Nagata

Jezik: japanski

Trajanje: 112 min

 



 

Sve ima svoj razlog, ništa nije slučajno, i svi smo nekako i na neki način povezani. Često sam razmišljala o tome a sada sam evo i naišla na film koji je potvrdio ovu prvu rečenicu. Zaista mislim da je život niz događaja spojenih nevidljivom vrpcom, i ponekad bi voljela sjesti i pogledati život od samog rođenja (pa i prije) do trenutka koji sada živi, i znam da bi sve imalo svoj razlog i smisao, iako se život često puta čini besmislen i samo kao hrpica događaja i faza koje jednostavno idu bez nekakvog posebnog "zašto?".

Fish story je film snimljen prema noveli Kotaro Isaka-e. Radi se o punk-rock bendu Gekirin koji pokušava uspjeti. Pjesma Fish story nastala je prema loše prevedenoj knjizi (englesko-japanski), i bez sumnje ući će vam u uho, voljeli vi ovu vrstu glazbe ili ne. Naime, radi se o bendu koji je ovu ploču snimio i prije vremena, godinu dana prije pojave Sex Pistolsa. Svidjela mi se ideja napisati priču o onima koji donose nove stvari a zasluge ubire netko drugi, jer čini mi se da je tako uvijek bilo. Ono što se čini nevažnim u sadašnjosti postaje naša budućnost da toga nismo ni svijesni, a na prvi pogled je nemoguće, a i smiješno. Radi se i o kraju svijeta i možemo li ga spasiti, tema o kojoj se danas puno priča. Može li jedna pjesma, Fish story, osuđena na propoast prije nego li je i snimljena spasiti svijet, koliko to smiješno zvuči i koliko je života "umiješano" u ovu "misiju"?

Ne treba puno pričati o radnji ovog filma, najviše će vam odgovarati ako ne znate baš ništa. Ono što stalno ponavljam, japanci uvijek pričaju priču na jedan poseban način. Naizgled obična ili neobična priča, ovisi kako razmišljate, ispričana tako da kad završi bogatiji ste za jednu (ili više) vrijednu misao. Sve što nam se događa tokom života nije slučajno, sve što želite odbaciti jer mislite da nije važno, razmislite dvaput. Kada bih birala najbolje završetke filmova Fish story bi svakako bio među prvih 5.

Kao zaključak na kraju, ovaj film u svakoj minuti ima smisao, od samog početka do samog kraja sve je posloženo baš kako treba, a sve uz zanimljivu glazbu i humor. Kakvog ste god raspoloženja ovaj film će vam odgovarati. Kvalitetu glumačke ekipe ne treba posebno isticati kada vidite ime Nao Omori.

Ocjena: 9/10

 

 






miyuki @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 7, 2010
Naslov: Honokaa boy

Godina: 2009.

Redatelj: Atsushi Sanada

Žanr: Drama

Nagrade: 4 nagrade

Uloge: Masaki Okada, Chieko Baisho, Koishi Kimi, Jun Hasegawa, Chaz Mann, Tom Suzuki, Leo Yoshida, Yu Aoi, Eri Fukatsu, Keiko Matsuzaka, Terue Shoji, Katsuyuki Yoshida

Jezik: japanski

Trajanje: 111 min

 



Honokaa boy je film snimljen prema autobiografiji Lea Yoshide. Ono što me privuklo ovom filmu je „priča o prijateljstvu, ljubavi i snazi neizrečenog“. Hawaii kao mjesto radnje, mnoštvo okusa i simpatije prema likovima ove priče odvući će vas na jedno ugodno, mirno mjesto.

Film započinje prekidom veze između studenta Lea (Masaki Okada) i njegove djevojke (Yu Aoi) koji su doputovali u Honokaa town (Hawaii). Leo nije ni sanjao da će nakon 6 mjeseci živjeti i raditi u ovom lijepom mjestu.

Zaposlio se u gradskom kinu i ubrzo se sprijateljio sa lokalnim stanovništvom od kojeg najvažniju ulogu igraju Koichi (Koishi Kimi), komični starac ljubitelj porno časopisa i Bee (Chieko Basho), žena poznata po svom kulinarskom umijeću. Jednog dana Leo dolazi u kuću ove žene dostaviti namirnice. Prijateljstvo koje se od ovog trenutka razvija oduševit će vas, način na koji shvaćamo da starica gaji osjećaje prema Leu je više nego simpatičan, a ponekad i bezizlazno tužan. U međuvremenu Leo upoznaje Mariah (Jun Hasegawa),  djevojku svojih godina i poziva ju na večeru koju mu Bee priređuje za rođendan. Od ovog trenutka započinje „rasplet“ svih onih prešućenih osjećaja.

 



Uživanje u ovom filmu svim osjetilima je zagarantirano. Prekrasan krajolik je, rekla bih, izvrstan dodatak svemu što ovaj film nudi. Miran, pun skrivenih emocija, pravi doživljaj prijateljstva i ljubavi bez i jedne scene zagrljaja, poljupca ili izmjene sladunjavih riječi, upravo kao takav postići će ono što većina filmova ove tematike rijetko uspijeva, a ja bih to nazvala pravim „japanskim umijećem“.

Zanimljivo je i to što sam nakon ovog filma poželjela saznati malo više o statusu japanaca na Hawaiima, a također i o fenomenu zvanom „moonbow“ ili mjesečeva duga, koja se rijetko viđa, a među mjestima gdje je najčešće „uhvaćena“ je i Veliki otok (Hawaii). Smiješak na lice mi je izvukao podatak da je zadnji put viđena na Hawaiima 26. srpnja ove godine. :)

Ocjena: 8/10

miyuki @ 12:44 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 31, 2010
Naslov: Naisu no mori: The first contact (Funky forest) 

Godina: 2005.

Redatelj: Katsushito Ishii, Hajime Ishimine, Shunichiro Miki

Žanr: Comedy

Nagrade: 1 nagrada

Uloge: Tadanobu Asano, Ryo Kase, Susumu Terajima, Maya Banno, Andrew Alfieri, Hideaki Anno, Rinko Kikuchi, Kotaro Shiga, Takahiro Sato, Yoshiyuki Morishita, Chizuru Ikewaki

Jezik: Japanski

Trajanje: 150 min

 



 

Ako se može nešto reći o ovom filmu onda je to da je ovaj film nešto najčudnije što ste gledali. Ne mogu ništa reći o radnji jer radnje nema, svi oni redatelji koji su se hvalili da znaju snimiti film o ničemu prevarili su se jer ovo je pravo umjetničko djelo o NIČEMU a istovremeno zabavno. Ako vas brine trajanje filma od 150 minuta o NIČEMU (koliko puta sam rekla „o ničemu“?) zaboravite jer nećete ni primjetiti, barem ja nisam.

Izmjenjuje se nekoliko kratkih „priča“:    



Little Hataru, The Mole Brothers, Guitar Brother, Notti and Takefumi,  Homeroom!!!!! i The Babbling Hot Spring Vixens. Nakon 1 sata pojavljuje se  stanka od 3 minute. Meni najdraži dijelovi su Guitar Brother i Notti and  Takefumi, ali iskreno ne znam reći zašto. Iako ovaj film nema radnju i slijed je besmislenih razgovora i događaja ipak ima ono nešto zbog čega na kraju  pomislite…..zaista ne znam što.

Kod japanskog filma poanta se često krije, ali u ovom slučaju poante nema i teško mi je bilo što pisati o ovom filmu. Idealan za „odlutati“ i doslovno  zaboraviti gdje ste.

Posvetite ovaj film svojoj mašti.

Ocjena: 8/10

miyuki @ 14:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 11, 2010
Naslov: Kisaragi

Godina: 2007.

Redatelj: Yûichi Satô

Žanr: Comedy / Mystery

Uloge: Shun Oguri, Yusuke Santamaria, Keisuke Koide, Muga Tsukaji, Teruyuki Kagawa, Jô Shishido

Jezik: japanski

Trajanje: 108 min




 

Film Kisaragi je dugo, dugo čekao moju „odluku“ da ga pogledam. Nisam mu isprve dala priliku, čekao je negdje pri dnu želja, ali iznenadio me je. Moram priznati da mi takvi filmovi uvijek ostanu u najljepšem sjećanju.

Petero likova i jedno jedino mjesto radnje. Ne volim čitati komentare i kritike prije filmova, volim ih pogledati „čiste“ glave :), međutim, kako ovom filmu nisam odmah dala priliku, priznajem, pročitala sam nekoliko kritika koje su bile pozitivne pa me je eto baš zanimalo što se to događa sa petero ljudi u jednom stanu tokom 108 minuta filma.

Kisaragi Miki (Kanako Sakai) je pop „idol“, ubila se prije točno godinu dana, a ovih petero likova su njeni „fanovi“. Mjesto radnje je stan (soba) iznajmljen u svrhu njihovog okupljanja i sjećanja na Kisaragi , na godišnjicu njezine smrti. Upoznali su se preko interneta, a sada se prvi puta sastaju. Iemoto (Shun Oguri) je vođa ovog malog fan kluba, voli se hvaliti da je osoba koja zna najviše o Kisaragi Miki. Nakon kratkog upoznavanja i razmjene svega onoga od čega fanovi grade svoje kolekcije slijedi priča puna neočekivanih situacija, sitne pojedinosti se slažu i grade priču u kojoj saznajemo tko je zapravo bila Kisaragi Miki i kako se mogla odlučiti na samoubojstvo. Iz minute u minutu saznajete nove informacije, iz minute u minutu oni obični fanovi sa početka priče postaju i ne tako obični, a sve je zajedno zaokruženo nevjerojatno simpatičnim humorom. Glumačka ekipa je odlična. Teruyuki Kagawa, u ovoj priči "Strawberry Girl", poznat je sigurno i onima koji ne gledaju tako često japanske filmove, a ljubitelji su filma, i naravno...kome nije uvijek drago vidjeti Shun Oguri-a?! :)

Izvrsno ispričana priča koju uspoređuju i sa kazališnom predstavom. Preporučam ovaj film!

Ocjena: 7.5/10

 

miyuki @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 25, 2010
Nema me već neko vrijeme, ali to ne znači da ne gledam filmove :), samo puno posla, a treba se ponekad i odmoriti...

Uskoro...a do tada:



:D

miyuki @ 23:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, srpanj 3, 2010
Naslov: Byosoku Go Senchimetoru (5 Centimeters Per Second)


Godina: 2007.
Redatelj: Makoto Shinkai
Art: Takumi Tanji, Ryoko Majima
Dizajn likova: Takayo Nishimura
Žanr: Anime/ Drama/ Romance
Nagrade: 1
Glasovi: Kenji Mizuhashi, Yoshimi Kondou, Satomi Hanamura, Ayaka Unoue, Risa Mizuno
Jezik: japanski
Trajanje: 63 min






….a chain of short stories about their distance. 

Nakon duže pauze opet sam tu, ali ovaj put sa najboljim animeom od svih animea koje sam do sada imala prilike gledati. :)

Tvorac ove prekrasne priče je Makoto Shinkai. Sastoji se od tri poglavlja: Cherry Blossom, Cosmonaut, 5 Centimeters Per Second.

Glavni lik priče je Takaki Tono. Vrijeme radnje je između 1990. i 2008.

U prvom dijelu Takaki upoznaje Akari, ubrzo se zbližavaju, ali nakon osnovne škole, radi posla njezinih roditelja, Akari se mora odseliti u drugi grad. Takaki i Akari ostaju u kontaktu pismima. Prije nego se Takaki odseli u grad gdje će biti još dalje od Akari, dvoje prijatelja odluči zakazati sastanak.

U drugom dijelu pratimo Takakijev život u gradu daleko od Akari, i djevojku koja je beznadno zaljubljena u njega, Kanae Sumida. Uživala sam u ovom dijelu radi prekrasnih prizora, radi još ljepših osjećaja koji vas mogu vratiti u dane prvih ljubavi i svih radosti i tuga koje ljubav nosi.

U trećem dijelu likovi ove priče su sada odrasli, Takaki živi u Tokyu, nikada nije zaboravio Akari, nikada nije zaista nastavio dalje. Ne mogu reći sve što bih htjela jer ne želim pokvariti vaš doživljaj ove priče, al ovo je zaista jedan poseban anime. Bez uobičajenih elemenata fantazije ili znanstvene fantastike, ovo je jednostavno ljudska priča.

Zašto naziv 5 centimetara po sekundi? Saznat ćete odmah na početku: brzina kojom pada latica trešnjinog cvijeta je 5 centimetara u sekundi.

Navikli smo da prijevodi obično kvare neke segmente priče, engleski prijevod ovog filma neće vam kompletno dati uvid u bliskost izmežu Takakia i Akari, naime, njih dvoje komuniciraju bez bilo kakvih izraza ljubaznosti, što je u Japanu vrlo neobično pa čak i između supružnika.

Makoto Shinkai dao nam je ovu priču i kao podsjetnik na vrijeme koje ne možemo zaustaviti, sve se u životu mijenja, svi putevi se u jednom trenutku razilaze, ali postoje stvari koje pamtimo zauvijek, a to nam nitko ne može uzeti.

Sjećate li se svog djetinjstva, svoje škole, prvih ljubavi, gdje je život počeo a gdje je sada, postoji li osoba, prijatelj kojeg nikad ne zaboravljate? Preporučam ovaj film svakome, sat vremena čistog sumiranja života uz nevjerojatan vizualni doživljaj vodi vas tamo gdje ste zaboravili da je najljepše…
Tužna ali lijepa priča.


 
Ocjena: 10/10





miyuki @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, svibanj 8, 2010
Naslov: Busan (City of Fathers)
Godina: 2009.
Redatelj: Park Ji-won-I
Žanr: Drama / Akcija
Uloge: Kim Yeong-ho, Ko Chang-seok, Yoo Seung-ho, Jeon-kyeong, Kim Jeong-hak, Jo Jin-woong
Jezik: korejski
Trajanje: 101 min








Moram priznati da sam većinu filmova o kojima bi htjela pisati gledala dosta davno, i morala bi ih ponovno gledati da bi mogla o njima nešto suvislo napisati.

City of Fathers sam gledala prije nekoliko mjeseci, nisam znala što očekivati, ali korejski filmovi me gotovo nikad ne iznevjere.

Volim art filmove, teških tema, ali pogledam li ih nekoliko za redom u glavi nastaje kaos koji moram na neko vrijeme umiriti pa se odlučim pogledati neku od „klasičnijih“ priča. City of Fathers je kvalitetna priča.

Ulični kockar Kang-su (Ko Chang-seok) koji je u konstantnom „bijegu“, dužan je novce koje ne može vratiti, živi sa sinom Jong-chulom (Yoo Seung-ho) na kojem iskaljuje svoje probleme, pa čak i onda kada sazna da Jong-chul boluje od raka bubrega. Međutim, Kang-su odluči tražiti pomoć od Jong-chulovog biološkog oca Tae-suk-a (Kim Yeong-ho), koji odbija pomoći.

Negdje sam pročitala da je ovo prvi film Park Ji-won-I kao redatelja, ako zaista jest velike pohvale, više nego dobar uradak za jednog debitanta.

Ova drama/akcija može se podijeliti u dva dijela, prvi dio koji vas uvodi u prirodu odnosa između likova, i njihovoj trenutnoj životnoj situaciji, zatim drugi dio koji donosi puno više akcije, da bi na kraju shvatili da likovi možda nisu onakvi kakvi su vam se činili u prvom dijelu. Kang-su kojeg ste „mrzili“ na početku zbog njegove okrutnosti i bezosjećajnosti je zapravo taj koji je spreman boriti se za život Jong-chula.

City of Fathers je snažnija priča nego što mislite, likovi su „izdržljiviji“ nego što bi trebali biti , radnja vas vodi zaključku da će kraj biti onakav kakav želite da bude, ali imajte na umu da korejski filmovi vrlo rijetko završavaju onako kako vi to želite i očekujete, iako ovaj film u nekim svojim dijelovima odstupa od tog „pravila“ ipak ga svrstavam u pravu korejsku kategoriju, onu zbog koje korejske filmove i volim.

Spomenula bih ovdje mladog 17-godišnjeg glumca Yoo Seung-ho-a, koji je u Koreji poznat kao „nation's younger brother“, dobitnik filmskih nagrada za najboljeg mladog glumca, poznat i po ulozi u filmu Fourht Period Murder Mystery (2009), koji je na putu izrastanja u ozbiljnog glumca. Bit će zanimljivo vidjeti razvoj ovog talenta u nekim budućim „odraslim“ ulogama.

 

Ocjena: 7/10

miyuki @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 1, 2010
Naslov: Koroshiya 1 (Ichi The Killer)
Godina: 2001.
Redatelj: Takashi Miike
Žanr: Akcija / Crime / Komedija / Drama / Triler
Nagrade: 6 nagrada, 1 nominacija
Uloge: Tadanobu Asano, Nao Omori, Shinya Tsukamoto, Susumu Terajima, Paulyn Sun, Shun Sugata, Toru Tezuka, Yoshiki Arizono, Suzuki Matsuo...
Jezik: Japanski
Trajanje: 129 min







Ponovno Takashi Miike…ovaj put, japanski kultni film „Ichi the Killer“.

Koroshiya 1 je film snimljen po mangi autora Hideo Yamamoto-a.

Postoji li danas ljubitelj, da tako kažem, „bolesnih“, sadomazohističkih, psihopatskih filmova koji nije pogledao Ichi the Killera? Sumnjam…Ili ljubitelj Miikeovih filmova koji nije pogledao ovaj film? Sumnjam…Ili jednostavno samo ljubitelj „Tarantino“ stila filmova (iako bi ovaj film ipak stavila par koraka ispred Tarantina) da nije pogledao Ichia? Sumnjam…

O čemu se radi? Haha, komplicirano je reći, samo Miike „slaže“ ovako nešto.

Priča je smještena „među“ yakuze, kada boss nestane, sa gotovo svim novcem, kreće potraga, ne obična naravno…Kakihara (Tadanobu Asano) koristi samo jedan način prikupljanja informacija – sadizam, tim istim putem dolazimo i do Ichia (Nao Omori), ubojice kojeg nitko nikad nije vidio, ubojice koji za sobom uvijek ostavlja tijela u nekoliko (desetaka) djelova…

Ichi je „poremećeni klinac", krvnik i žrtva u isto vrijeme. Kakihara je osoba koja uživa u boli i nasilju,  jedva čeka susresti se sa Ichiem.

Scene spajaju „nespojivo“, u svom tom moru nasilja ne možete suzdržati smijeh, likovi su nemilosrdni psihopati koji izazivaju simpatije, Ichi je „bolesnik“ kojeg (seksualno) uzbuđuje nasilje, obučen u odijelo nalik stripovskom ili manga superheroju, plače kao dijete prije nego što će raskomadati svoju žrtvu, a Kakihara je „divljak“ koji se raduje svakoj boli, krvi i udarcu, bilo da daje ili prima.

Kraj će vas ostaviti u nedoumici sa izrazom: :) O_o

Izvrsna radnja, izvrsni glumci Tadanobu Asano i Nao Omori, ako već niste, jednostavno morate pogledati ovaj film.

Sjećam se komentara jednog gledatelja: „Nakon što je prošlo par mjeseci otkako sam pogledao film…shvatio sam da sam psihopat.“

Naravno, ako ne podnosite tzv. „blood, gore and violence“ nemojte gledati ovaj film, ali znajte da ste propustili nešto što ne bi trebali ako ste ljubitelj filmske umjetnosti.

 

Ocjena: 10/10

miyuki @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, travanj 24, 2010
Naslov: 46-okunen no koi (Big Bang Love, Juvenile A) (4.6 Billion Year Love) 
Godina:
2006.
Redatelj:
Takashi Miike
Žanr: Drama
Nagrade: 1 nominacija
Uloge: Ryuhei Matsuda, Masanobu Ando, Shunsuke Kubozuka, Kiyohiko Shibukawa, Ryo Ishibasi, Jo Kanamori, Ken'ichi Endo
Jezik:  Japanski
Trajanje: 85 min








Takashi Miike…da li je potrebno napominjati tko je Takashi Miike i da ću u ovom blogu još nekoliko puta pričati o nekom od njegovih filmova? :)

46-okunen no koi je umjetničko djelo jednog od najvećih japanskih redatelja Takashi Miike-a. Ovaj film je ona vrsta priče o kojoj vam ne mogu puno reći osim preporučiti da pogledate sami.

Priča je to o dvije osobe ili o cijelom planetu, a smještena je u zatvor ili svugdje…neobično? I je i nije…

Priča prepuna metafora, simbola, boja, neprekidno vas drži u jednom čudnom „raspoloženju“, u jednom trenutku se pitate „o čemu se tu radi?“ a već u drugom shvaćate i dobivate novo pitanje. Čini vam se da se scene izmjenjuju bez nekog logičnog reda da bi malo po malo shvaćali da su poredane savršenim redom.

Jun Ariyoshi i Shiro Kazuki su došli u zatvor u isto vrijeme, Ariyoshi je tih, povučen dok je Kazuki njegova suprotnost (ili ono što bi Ariyoshi htio biti). Kada Kazukia pronađu mrtvog započinje niz „odgovora“ koji vam ne namjerno objašnjava odnos Ariyoshia i Kazukia, počinjete shvaćati što se događalo unutar i izvan zatvora. Mnoštvo metafora, piramida, svemirska raketa, leptir, tetovaže koje se pojavljuju i nestaju, tjeraju vas da ovaj film shvatite „bez granica“, sam naziv filma vam govori nešto o tome, ljubav od 4,6 milijardi godina.

U ovoj priči se uživa i vizualno i mentalno i emocionalno.

Izvrstan izbor glumaca doprinosi sveukupnom dojmu, Ariyoshia igra Ryuhei Matsuda, glumac za kojega kažu da mu je nebo granica, neobične ljepote i nevjerojatnog talenta. Ovaj glumac je zaista jedan od onih čiji „duh“ možete osjetiti kroz ekran, i kakvu god ulogu da igra garantira nešto više od same glume.

Kazukia igra Masanobu Ando kojemu izvrsno pristaje „narav“ Kazukia.

Iako je radnja smještena u zatvor, ova priča gotovo da nema nikakve veze sa zatvorom, preskočene su scene na koje se obično „troši vrijeme“, policijsko ispitivanje nema pitanje i odgovor nego samo odgovor, dok pitanje dobivate ispisano na ekranu.

Ovaj film ćete, sigurna sam, pogledati nekoliko puta. 

Sanjiva stvarnost, tko smo, da li smo ono što želimo biti, imamo li izbora,…sve to i još mnogo toga možete smjestiti u ovu priču, a što na kraju reći…Takashi Miike, suvišno je svako razglabanje :).

 

Ocjena 10/10

 

miyuki @ 15:45 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, travanj 10, 2010
 

Naslov: Tokyo!
Godina: 2008.
Redatelj: Michel Gondry (Interior Design), Leos Carax (Merde), Bong Joon-ho (Shaking Tokyo)
Žanr: Drama
Nagrade: 3 nagrade, 1 nominacija
Uloge: Ayako Fujitani, Ryo Kase, Ayumi Ito, Mayu Harada (Interior Design), Denis Lavant, Jean-François Balmer, Toshiyuki Kitami, Kenji Kodama (Merde), Yu Aoi, Teruyuki Kagawa, Naoto Takenaka (Shaking Tokyo)
                                                                                 Jezik: japanski, francuski
Trajanje: 112 min


 



 

Tokyo! art uradak sastoji se od 3 kratka filma:

Interior Design, Merde i Shaking Tokyo

Radi se o suradnji francuza, korejaca i japanaca, vrlo uspješnoj!

 

Segment: Interior design je napravljen po strip priči „Cecil and Jordan in New York“ (Gabrielle Bell), redatelj je francuz Michel Gondry (Eternal Sunshine of the Spotless Mind).

Priča započinje dolaskom mladog para u Tokyo. Par će biti privremeno kod poznanice dok ne nađu stan i posao. Saznajemo da se Akira (Ryo Kase) bavi filmom, i da je došao u Tokyo prikazati svoj uradak u jednom kinu koje ne slovi kao „ugledno“. Njegova djevojka Hiroko (Ayako Fujitani) trudi se naći stan i posao ali ju uznemirava to što joj je Akira u jednom razovoru rekao da je ne ambiciozna, sviđa mi se ovdje razgovor između njih dvoje kada mu ona priznaje da ju je to zasmetalo:

Hiroko: „It's not true, I like photography and art, I've got a boating licence and I read a lot too.

Akira: „But they're hobbies. They're not the same as ambitions.“

Hiroko: „What's the difference?“

Akira: „You have to be able to define who you are in the world by what you do.“

Hiroko: „ What I like to do defines who I am. Doesn't that make me a richer person?“

Akira: „You still have to be better at it then others.“

Poznanica kod koje su Hiroko i Akira privremeno odsjeli daje im doznanja da je vrijeme da se odsele, u posjet joj dolazi „dečko“ koji se buni protiv njihove stalne prisutnosti, a Hiroko je i čula taj razgovor u kojem saznaje da je ona „beskorisna, da Akira barem radi na filmu a Hiroko ne radi ništa i po cijele dane samo izrezuje slike iz časopisa“.

Ovdje dolazi do male promjene u priči. Od sljedećeg jutra kada se Hiroko probudi priča nastavlja u prenesenom značenju. Jako mi se svidjela ova usporedba „beskorisnog i stolice“, naime, Hiroko se probudila sa rupom u prsima, kasnije je noga postala drvena, pa obje, i na kraju je postala stolica i kako ona kaže „nikad se nije osjećala korisnijom“.

Zvuči vam smješno? Možda i je ali mislim da je ovo jedan odličan alegorijski način prikaza kako se jedna osoba osjeća nakon što je njena okolina nazove ne ambicioznom i u krajnjem slučaju beskorisnom. Pretvoriti se u stolicu, vjerojatno najkorisniji komad namještaja koji postoji, je jednostavno sreća.

 

Segment: Merde

Oni koji su gledali ovaj film rekli su mi da im se ova priča najmanje svidjela. Međutim, što se mene tiče, ova priča šalje jednu posebnu poruku (ili sam samo ja to tako shvatila). Radi se o „biću“ (Denis Lavant) koje živi u kanalizaciji ispod Tokya, povremeno izlazi van, plaši i uznemirava ljude. Nakon što ga je policija napokon uhavtila saznajemo da postoji samo jedna osoba koja razumije jezik kojim „Merde“ govori, a ta osoba je ekscentrični francuski odvjetnik Maître Voland (Jean-Francois Balmer). Terorist, kako su Merdea ljudi nazvali, ne voli ljude, gade mu se, posebno japanci za koje smatra da su najodvratniji, međutim, voli život. Nakon suđenja Merdeu je donešena presuda: smrtna kazna, a njegova reakcija je: “Ne, ne želim to”…Na kraju priče redatelj nas “upozorava” da Merde stiže i u SAD.

Neobična priča, da, ali šalje jednu dobru poruku. Jesmo li “merde” koji smo stvorili zakopali negdje daleko od očiju, ali ono nas povremeno podsjeća da je tu? Osuđujemo li “merde” koji smo stvorili tj. sami sebe na smrtnu kaznu?

Što se mene tiče ova priča je zanimljiva alegorija, zanimljiv prikaz svijeta u kojem živimo i što smo od njega napravili, možda griješim, možda bi ova priča nekog drugog navela na neki drugi zaključak…

 

Segment: Shaking Tokyo

Od ove tri priče Shaking Tokyo je vjerojatno moja najdraža. Glavni like ove radnje (Teruyuki Kagawa) je tzv. hikikomori. Hikikomori je (kako vam priča i objasni na početku) japanski pojam za ljude koji su se odlučili povući iz društvenog života, živjeti u “ekstremnoj” izlolaciji i ograničenju. Ovaj hikikomori nije napustio svoj stan više od 10 godina, nije pogledao drugo ljudsko biće u oči 11 godina. Sve što jede i kupuje naravno dostupno je narudžbom preko telefona, njegov stan je u savršenom redu, pročitao je gomile knjiga i časopisa, ima sve što je čovjeku za život potrebno.

Subotom naručuje pizzu. I jedne subote, dogodilo se to prvi puta nakon 11 godina, pogledao je dostavljača u oči, odnosno dostavljačicu (Yu Aoi), događa se kratak potres, i od toga dana ovaj hikikomori želi ponovno sresti djevojku koja mu je taj dan bila na vratima. Kada je sljedeći put došao dostavljač hikikomori se raspituje o dostavljačici koja je bila prošli put, saznaje da je dala otkaz, ali saznaje i njezinu adresu.

Da bi došao do nje hikikomori morat će izaći van. Nakon cijelog jednog dana provedenog pred vratima, izašao je. U njegovoj glavi događa se kaos: “kojim putem da krenem, gdje idem, samo da me netko ne vidi…”.

Nakon što je prošao nekoliko ulica, shvaća da nije samo on hikikomori, ulice su prazne…kroz prozore može jasno vidjeti tko je “početnik”, a tko je “kao on”.

Što se događa sa našim društvom? Da li polako svi postajemo hikikomori? Čak i u velikim metropolama kao što je Tokyo, ljudi se sve više i više izoliraju, iako komuniciramo kroz posao, ipak sve manje pravog sebe dijelimo sa drugima. Možda ti mali “susreti” sa drugim osobama izazivaju “potrese” koji su još jedini podsjetnik da smo ipak “živi”…

 

Ocjena: 7/10

 



miyuki @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, travanj 3, 2010
Naslov: Go!
Godina: 2001.
Redatelj: Isao Yukisada
Žanr: Drama
Nagrade: 41 nagrada, 5 nominacija
Uloge: Yosuke Kubozuka, Ko Shibasaki, Tsutomu Yamazaki, Takato Hosoyamada, Mitsuru Murata, Masato Hagiwara
Jezik: Japanski
Trajanje: 122 min







Film Go! redatelja Isao Yukisadae je jedan od mojih top 10.

Ovaj film obuhvaća više tema koje su uspješno i zapravo neprimjetno isprepletene. Nacionalnosti („stranac u Japanu“), život mladih, obiteljske prilike i ljubavna priča, sve u jednom.

Japanci su kada se radi o strancima „strogi“. Koliko god dugo živjeli u Japanu, govorili japanski tečno pa čak i da ste rođeni u Japanu a obiteljska loza vam ne seže daleko u prošlost, uvijek ćete pripadati „drugoj skupini“. Iako japanci to rade na jedan uljudan, pristojan način zauvijek ostajete stranac, što po meni možda i nije tako loš stav dokle god ima granice.

Sviđa mi se pomalo umjetniči način na koji je snimljen ovaj film.

Glavni lik je Sugihara (Yosuke Kubozuka) koji je „zainichi“, a to znači korejac u Japanu.

Film započinje „brzim“ scenama da bi se kasnije razvio u jednu zanimljivu priču ispričanu iz usta zainichija koji nam uporno tvrdi i podsjeća nas da je ovo zapravo ljubavna priča.

U komunističkoj sjeverno-korejskoj školi zabranjeno je pričati japanski, a kamoli psovati japanski, Sugihara donosi odluku otići u japansku školu, a ovdje ima veliku ulogu i njegov otac. Zapravo uloga njegovog oca je veća nego što vam sam film to izravno pokazuje.

Svoju želju da „izbriše“ granice Sugihara povjerava svom najboljem prijatelju Jeong-Il-u (Takato Hosoyamada). 

Shakespeareova rečenica kojom film započinje daje vam uvid u cijeli smisao ove priče: "What's in a name? That which we call a rose by any other name would smell as sweet?" (Romeo and Juliet)

Prelaskom u japansku školu Sugihara se susreće sa nasiljem koje mu ne predstavlja problem. Upoznaje Sakurai Tsubaki (Ko Shibasaki), ljubav koja se dogodi između njih dvoje ispričana je na neodoljivo simpatičan način, međutim Sugihara nije rekao Sakurai da je on zainichi (da bi ironija bila još veća tsubaki je japanski cvijet kamelije “Camellia japonica”, ime Tsubaki ne može biti “japanskije” nego što je). Scena u kojoj Sugihara priznaje da je “zainichi” je jedna od najboljih scena ovoga filma. Način na koji je Tsubaki reagirala je razumljiv, ali i neprihvatljiv kada se radi o ljubavi.

Također scene za pamćenje su i scena sa početka priče gdje Sugihara trči “Super great chicken race” –bježanje pred vlakom podzemne željeznice, i scena “svađe” sa ocem  zbog očevog brata koji se vratio u Sjevernu Koreju tijekom 50-ih godina.

Yosuke Kubozuka je miljenik ženskog dijela publike, odigrao je ovu ulogu na jedan super simpatičan način. Poznat je po filmovima Ping Pong (2002), Laundry (2001), Madness in bloom (2002) i Amour Legende (2006).

Preporučujem ovaj film, uz jednu malu uputu: ako ne znate ništa o političkim situacijama Japana, Kine, Koreje probajte nešto pročitati prije filma, iako će vam film dati jedan zanimljiv uvid.

Ocjena: 8/10

 

 

miyuki @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 18, 2010
Naslov: Soom (Breath)
Godina: 2007.
Redatelj: Kim Ki-duk
Žanr: Drama
Nagrade: 1 nagrada, 1 nominacija
Uloge: Chen Chang, In-Hyeong Gang, Jung Woo Ha, Kim Ki-duk, Ji-a Park
Jezik: Korejski
Trajanje: 84 min





Filmovi redatelja Kim Ki-duk-a nikada me nisu iznevjerili. Ki-duk je obavezno art filmsko štivo. Uvijek posebna atmosfera, vizualni doživljaj + ono nešto što nalazite u svakom korejskom filmu, to nešto jako bitno za DOŽIVJETI film.
Soom je film koji će vas uspješno uvući u odnos između žene, muža i zatvorenika koji čeka izvršenje smrtne kazne. Uz ovaj film (a i mnoge druge korejske) pisat će vam da se radi o ljubavnoj priči, međutim, ljubavna priča u mnogim korejskim filmovima ispričana je na jedan drugačiji način, drugačiji od onih na koje ste možda navikli. Za razliku od zapada, ovdje ljubav nećete, mogu možda tako reći, naći u samoj priči, teško je to opisati ali dojam na kraju filma je mnogo jači kada ste jednostavno dio radnje...

Ovaj film je nekim gledateljima možda čudan, ali je u biti potpuno jednostavan, i donosi mnoštvo emocija koje na kraju daju jednu cjelovitu sliku o dvoje supružnika od kojih svatko na svoj način želi vratiti neke stare dane koliko god se trudili to ne pokazati, zatim o zatvoreniku koji će izazvati simpatije bez obzira na razloge zbog kojih je u situaciji u kojoj se nalazi.
Nakon što Yeon (koju je odlično odigrala Ji-a Park) "otkrije" da muž (Jung Woo Ha) ima ljubavnicu, odlazi u posjete osuđeniku na smrtnu kaznu. Te posjete su moji najdraži dijelovi filma, scene kojima se od srca smijete a istovremeno shvaćate koliko su tužne. Ulogu zatvorenika igra Chen Chang (možda je nekome poznat po ulozi iz filma Red Cliff), po meni bio je to odličan izbor za ovaj film.

Teško je pričati o filmovima ove vrste...jer su to filmovi gdje niste samo promatrač, kao i kod većine azijskih filmova, nije vam sve ponuđeno, nije vam sve otkriveno...

Ocjena 8/10





miyuki @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 7, 2010

Naslov:
Dare mo shiranai (Nobody knows, Nitko ne zna)
Godina: 2004.
Redatelj: Hirokazu Kore-eda
Žanr: Drama
Nagrade: 13 nagrada, 7 nominacija
Uloge: Yuya Yagira, Ayu Kitaura, Hiei Kimura, Momoko Shimizu, Hanae Kan, You, Yukiko Okamoto, Ryo Kase
Jezik: japanski
Trajanje: 141 min





Jedan od filmova koji me se najviše dojmio, ne samo iz područja azijskog filma nego i generalno, je svakako japanski film Nobody Knows iz 2004. godine, redatelja Hirokazu Kore-eda-e.
Snimljen prema istinitoj priči.

Samohrana majka živi sa 4 djece (2 sina i 2 kćeri), svako dijete ima drugog oca. Vlasnik zgrade u koju su se doselili zna samo za najstarijeg sina Akiru (12), jedinog kojem je i dozovljeno izlaziti van, nitko od djece ne ide u školu. Majka se zaljubila u novog "dečka", ostavlja nešto novca i odlazi...
Način na koji je ova priča ispričana i snimljena je takav da ćete još dugo nakon kraja filma razmišljati o pojedinim scenama, djeca su u ovom filmu glumila besprijekorno.

Yuya Yagira koji u ovom filmu igra ulogu Akire je 2004. godine na festivalu u Cannesu dobio nagradu za najboljeg glumca, time je najmlađi dobitnik te nagrade u povijesti Cannesa. Ako mene pitate Yuya je najtalentiranije dijete koje sam imala prilike gledati na filmu.
Ostale uloge, starija kćer Kyoko, mlađa kćer Yuki i mlađi sin Shigeru nisu ništa manje briljantne.
Miks osjećaja koje proživljavate dok pratite radnju je toliko upečatljiv da sam sigurna da ovaj film nikad nećete zaboraviti. Bez pretjerivanja.
Scena kada se Yuki nada da će majka doći (jer joj je i rođendan) je jedna od scena koje sam najviše doživjela...voljela bih da mogu reći više o pojedinim dijelovima, ali ne želim kvariti dojam onome tko se odluči pogledati film.

Film je snimljen prema istinitoj priči koja se događala 80-ih godina u Tokyu. Naravno priča je malo promjenjena, nije bilo četvero nego petero djece, i završila je malo drugačije, što opet ne želim komentirati zbog onih koji žele film pogledati.

Skidam kapu Hirokazu Kore-eda-i, i ovoj djeci koja su briljantno odradila posao, a ponekad se sramim biti čovjek jer dopuštamo da se ovakve priče događaju iz dana u dan...

Ocjena 10/10


miyuki @ 19:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 6, 2010


Zašto ovaj blog?
Volim film...malo pažnje ili gotovo bez pažnje kod nas ostaju azijski filmovi, zašto je to tako? Ne znam, kod nas su kina "rezervirana" za Hollywood, samo u slučaju kada su festivali naša kina posjećuju i filmovi "šireg spektra"! :)
Prije nego započnem pisanje ovog bloga htjela bih naglasiti da će se ovdje iznositi moja osobna mišljenja...bez zamjerki ako neke od njih smatrate krivim jer...filmovi su također - stvar ukusa.

Koliko često ću pisati? Ukratko: koliko mi dozvoli vrijeme. :)
Zašto su kod nas azijski filmovi rijetka pojava, općenito, razgovarate li sa nekim o filmovima svima su na popisu "zapadnjački" filmovi, rijetko ćete naći osobu koja će prepoznati naslov nekog azijskog filma, ako i hoće onda će to biti neki od ultra poznatih istočnih filmova. Jedini odgovor na pitanje zašto je to tako bi bio taj da ljudi nemaju gdje čuti za njih. Ne tvrdim da uopće nema ljudi koji prate istočni film, naravno da ima...ali nedovoljno.
Kvaliteta koju istok nudi je, po meni, zaslužila puno više pažnje. Htjela bih ovaj blog pisati na način da biram filmove koji su me se dojmili, jednom na mjesec u prosjeku...Kod mene ne postoji određeni žanr, volim dobar film bez obzira kojoj temi je posvećen.
Azijski redatelji redovno dobivaju nagrade na internacionalnim festivalima, da li se ikad pitate zašto? Ljudi obično vežu filmove borilačkih vještina i horore uz azijski film, međutim...postoji jedan veliki raspon izvrsnih filmova još raznovrsnijih tema.

Bit će mi drago ako nekog uspijem "natjerati" da se "zaljubi" u film sa istoka :), bit će mi drago ako bilo tko pokaže zanimanje, i bit će mi drago ako "naletim" na nekoga tko je kao i ja ljubitelj istočnog filma!


miyuki @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.